„Ugodno, veselo i zanimljivo življenje djece u vrtiću,
 kao i u obitelji, važan je čimbenik učenja i življenja demokracije od malih nogu,
te ponekad i presudan element u odgoju i obrazovanju djece rane dobi.“ (Miljak; 2009.)

                       Mješovite odgojne skupine poticajne su i prirodne za dječji razvoj. U takvim se skupinama stvara okruženje koje je slično obiteljskom, te mlađoj djeci osigurava učenje promatranjem, razumijevanjem i oponašanjem. Starijoj djeci ono daje priliku da preuzimaju odgovornost, da budu samostalniji, da preuzimaju ulogu „učitelja“. Mješovite skupine omogućuju raznovrsniju i bogatiju interakciju djece. Vrtić, kao velika obitelj, znači promjenu perspektive u načinu življenja i učenja djeteta, te njeguje ravnopravnost i poštovanje svih članova.
Odgojno-obrazovne skupine djece mješovite dobi potencijalno znače obogaćenu vrtićku zajednicu u kojoj se i mlađoj i starijoj djeci pruža mnogo veći broj prilika da primaju i pružaju pomoć, a na taj se način razvija njihova socijalna kompetencija. Tako se djeci omogućuje da uvježbavaju širok raspon socijalnih ponašanja, poput suradničkog rada, osiguravanje vodstva te pružanje pomoći. Također, u mješovitim su skupinama djeca manje izložena izolaciji od strane svojih vršnjaka nego u homogenim odgojnim skupinama.
Vrlo je važno napomenuti da je dijete proaktivno biće koje samo, i u suradnji s drugima, svoja znanja gradi i nadograđuje, te su mu potrebna mlađa djeca kojoj će pomagati, i starija djeca uz koju će djelovati i komentirati, dograđivati i revidirati ono što je već djelomice naučilo. (Petrović–Sočo; 2007.)

„Poznato je da djeca uče s lakoćom,
zadovoljstvom i brzinom koju više u životu
 neće postići.
Oni živeći uče i uče živeći.
Njima je učenje prirodna potreba“ (Miljak; 2009.)