Prije polaska u školu vrlo je važno da djetetu omogućimo usvajanje socijalnih i emocionalnih vještina koje su važne za funkcioniranje u zajednici kao što je to škola. Socijalna i emocionalna spremnost olakšava djetetu prihvaćanje školskih obveza, okoline i života u školi te kasnije u životu. Spremnost na suradnju i gradnju odnosa s vršnjacima, samopouzdanje u vlastite sposobnosti, pozitivna slika o sebi, samostalnost u izvršavanju zadataka samo su jedne od vještina potrebnih za školu.
Hoće li dijete biti uspješno u školi ovisi o tome što je prethodilo, u kakvom okruženju je dijete raslo i koje vještine su roditelji i ostali odrasli poticali kod djeteta. Mi ističemo važnost socijalnih i emocionalnih kompetencija za uspješan školski život.
Poticanje samostalnosti i odgovornosti
Vrlo je važno djetetu omogućiti da bude samostalno jer će se tako osjećati kompetentnije i uspješnije. Ako djetetu omogućimo da zadatke obavlja sam, bez naših intervencija rast će mu samopouzdanje i dijete će osjećati ponos što je samo uspjelo u nekom pothvatu.
Izdvajamo životno-praktične aktivnosti (zadatke) koje bi dijete prije polaska u školu moglo samo izvršavati, a pritom i uživati jačajući samopouzdanje:
– samostalno oblačenje i svlačenje
– samostalno pospremanje i slaganje odjeće i obuće u ormar
– brisanje cipela ili tenisica vlažnim krpicama
– samostalno postavljanje stola prije obroka
– pranje suđa i brisanje posuđa
– briga o kućanstvu (metenje poda ili usisavanje, brisanje prašine, slaganje kreveta nakon spavanja, stavljanje robe na sušenje pomoću kvačica)
– pranje igračaka (kocaka, lutki, beba, posuđa) i brisanje igračaka
– pospremanje i sortiranje vlastitih igračaka i sobe u kojoj dijete boravi (pospremanje kreveta nakon spavanja)
– zalijevanje biljaka i briga o biljkama
– iznošenje smeća.
Poticanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi
– poticanje djeteta da samostalno odlučuje u nekim jednostavnim situacijama
– postavljanje jasnih granica i očekivanja prema djetetu
– slušanje djeteta i podržavanje djeteta u njegovim idejama
– dopuštanje djetetu da ponekad i pogriješi, radeći zadatak do kraja
– važnost razgovara s djetetom o provedenom danu, što je mogao drugačije napraviti ili hvaljenje njegove odluke
– poticanje djeteta da se samostalno uključuje u odnose s drugom djecom (igranje društvenih igara: Čovječe ne ljuti se, Križić-kružić, Monopoly i sl), te igre na svježem zraku (park, igralište)
– poticanje hobija u kojem dijete pokazuje interes
– imenovanje i prepoznavanje emocija (Tužan sam kad, sretan sam kad)
– razgovor o situacijama koje izazivaju određene emocije (kad padnem sam…, kad se igram sam..)
– razgovor ili igra u kojem svaki član obitelji zapisuje u čemu je dobar, što zna, što može itd.
– isticanje mjesta u kući u kojem su naglašene sve dječje ideje i postignuća.
Poticanje socijalnih kompetencija
Kako roditelji mogu poticati razvoj socijalne-kompetencije svog djeteta?
– topao i podržavajući odgoj
– učenjem socijalnih vještina (komunikacijske vještine, nenasilno rješavanje sukoba, rješavanje problema, donošenje odluka)
– poticanje druženja s vršnjacima (sklapanje prijateljstva, komunikacija s vršnjacima, igranje raznih zajedničkih igara, rad na projektu u vrtiću ili školi)
– ovladavanje neugodnim emocijama (model roditelja kao model uspješnog nošenja s neugodnim emocijama, roditelj kao primjer svom djetetu)
– odgađanje svojih potreba, uvažavanje tuđih, osjetljivost na tuđe osjećaje, npr. Što misliš kako se on/ona osjeća?” “Kako bi se ti osjećao/la da se to tebi dogodilo?”
pripremila: Sanja Kardum, odgojiteljica