Prilagodba roditelja na vrtić i jaslice

27.08. 2021.

PRILAGODBA RODITELJA NA VRTIĆ I JASLICE

Iako je u roditeljstvu jako puno „prvih puta“, neki od njih su stresniji od drugih. Jedan od tih stresnijih je svakako i prvi polazak djeteta u jaslice odnosno vrtić.

Zašto je to tako?

Zato jer je za velik dio roditelja to prvi put da ostavljaju vlastito dijete bez svog nadzora ili nadzora njima bliske, pouzdane osobe. S odgajateljima, kojima će povjeriti svoje dijete, u tom trenutku najčešće još nemaju izgrađen nikakav odnos te im se uvjerenje da ostavljaju dijete u sigurnim rukama mora bazirati na činjenici da su to profesionalci, osobe koje su se školovale za tu profesiju te koje uz to imaju dovoljno iskustva u sličnim situacijama.

Trebalo bi biti dovoljno da vas umiri, ali nije tako, zar ne?

Ako tražite pomoć na internetu, nalazite stotine članaka o tome kako pripremiti dijete za vrtić. Čitate ih redom, no sad ste još više uznemireni. Imate osjećaj da su očekivanja od vas prevelika! I vama je teško…a tko brine o vama?!??

Baš zato, ukoliko ćete se i sami uskoro naći u toj situaciji, dijelim s vama nekoliko savjeta koji će vam pomoći da te krizne prve dane lakše proživite te da i za vas i za dijete prvi dani vrtića budu ugodnije iskustvo.

Osvijestite i uvažite djetetove osjećaje

Još uvijek se sjećam kad sam kao mlada i nadobudna psihologinja krenula tješiti uplakano dijete klasičnom rečenicom „Ali pogledaj kako je tu lijepo, pogledaj koliko igračaka ima…“ „Ja ne plačem jer mi je ružno u vrtiću nego plačem jer mi fali mama.“ odgovorilo mi je dijete kroz plač i u tom trenutku mi održalo najpamtljiviju lekciju o prilagodbi na vrtić: ne miješaj kruške i jabuke 🙂 Roditelji često pribjegavaju taktici skretanja pažnje, zato jer nisu naučili biti mirni tj. regulirati sebe kad dijete iskazuje neke neugodne emocije. Ta taktika ustvari više služi kao prva pomoć roditelju nego djetetu, jer nema bolje rješenje u trenutku kad mu je dijete uplakano, a on je uzrok tome. Da, u redu je pričati djeci što će sve raditi u vrtiću, kakve će sve igračke imati i kako će izgledati njegov dan – to će sve pomoći djetetu da osjeti malo više kontrole u novoj situaciji. Međutim, kad dijete izražava emocije, bilo da su to tuga, ljutnja ili strah, najbolje što možete učiniti jest da verbalizirate taj osjećaj koji prepoznate i budete s djetetom u tom osjećaju prije nego ga krenete izvlačiti iz njega. Npr.: „Izgledaš mi jako tužna. Čini mi se da bi ti dobro došao jedan zagrljaj?“ Tek nakon toga možete ponuditi neku akciju – ponašanje ili aktivnost za koju mislite da će ga dovesti u bolje stanje.

Osvijestite i uvažite svoje osjećaje

Djeca jako dobro prepoznaju emocije i neverbalne znakove roditelja te u svom ponašanju često izražavaju ono što roditelji osjećaju. Zato djetetova prilagodba i prihvaćanje vrtića u velikoj mjeri ovisi i o tome kako roditelj doživljava polazak djeteta u vrtić i kakav stav ima prema vrtiću. Zato sada opet pročitajte prvu točku, ali ovaj put sebe stavite u poziciju djeteta. Primijetit ćete da i vama trebaju potpuno iste stvari kao i vašem djetetu: prepoznati kako se osjećate i biti tu neko vrijeme s tim osjećajem. Ne bježati od njih i ignorirati ih. Dobro je i podijeliti svoje osjećaje s nekom bliskom osobom (ili nekim tko je također bio u toj situaciji). Posve je normalno osjećati se tužno ili u strahu kad ostavljate dijete po prvi puta u vrtiću. Neki roditelji imaju i jak osjećaj krivnje što ostavljaju dijete. I to je normalno. Ne bježite od svojih osjećaja i ne maskirajte ih pretrpavanjem aktivnostima. Kratkoročno vam to možda donese olakšanje, ali dugoročno nije najbolja strategija nošenja sa stresom.

Prikupite informacije koje vam trebaju

Razmislite što sve možete učiniti, a da bi vam smanjilo neizvjesnost i nelagodu koju osjećate. Možete unaprijed tražiti potrebne informacije. Pitanja koja vam se javljaju vjerojatno su neka od ovih: gdje će moje dijete biti, što će raditi, kad i što će jesti, kad i gdje će spavati, s kim će se igrati, tko će biti osobe koje će brinuti za njega, što se očekuje od mene kao roditelja, gdje mogu dobiti informacije koje mi trebaju, kako mogu stupiti u kontakt s odgajateljem, kako ću znati što radi, je li mu dobro, što će biti ako mu bude trebala pomoć, kako će oni koji brinu o njemu znati što mu treba… Na većinu ovih pitanja odgovor ćete dobiti na prvom roditeljskom sastanku, koji se u pravilu održava prije samog početka vrtića. Drugo mjesto gdje ćete naći odgovore je web stranica vrtića. Odličan izvor informacija su i drugi roditelji, oni koji već imaju iskustva s vrtićem. I najvažnije: budite proaktivni, pitajte sve što vas zanima. Nemojte da vas bude sram. Rado ćemo vam odgovoriti ili vas usmjeriti na mjesto gdje možete dobiti odgovore. Odgajatelji su i sami pod povećanim opterećenjem u prvim danima vrtića i više su usmjereni na djecu nego na roditelje, što je i razumljivo. Zbog toga možda neće stići pretpostaviti i unaprijed zadovoljiti različite potrebe koje svaki roditelj ponaosob ima. Osim toga, mi koji smo već upoznati s procesom, ponekad previdimo sve brige koje mogu mučiti jednog novog roditelja. Zato, ukoliko vam treba neka informacija ili utjeha – pitajte! I za vas vrijedi isto kao i za djecu: što više informacija imate, to ćete se osjećati sigurnije i opuštenije u novoj i nepoznatoj situaciji.

Prilagodite očekivanja

Kad su nam očekivanja o nekoj situaciji nerealna, onda ni naše nošenje sa situacijom nije najbolje. U slučaju prilagodbe na vrtić, ali i općenito tijekom odgoja, roditelji se najteže nose sa frustracijom djeteta i njegovom reakcijom na frustraciju. Ukoliko očekujete da će vaše dijete rado i bez otpora ostati u vrtiću, a dijete krene negodovati, možda nećete znati kako reagirati u toj situaciji jer se niste unaprijed pripremili na nju. Zato je korisno unaprijed „u glavi“ razraditi vjerojatne scenarije i planirati što ćete učiniti u kojoj situaciji (npr. plan može izgledati ovako: Ako plače prilikom odvajanja, zagrlit ću ga i reći „Znam da si sad tužan jer te puštam u vrtiću, ali sad idem raditi. Čim završim doći ću po tebe pa ćemo zajedno raditi nešto što voliš.“ Neću otezati rastanak, već ću za pola sata nazvati ili poslati poruku odgajateljima i pitati kako je dijete.) Dobro je da znate da je mala doza frustracije djeteta važna za razvoj, jer ga potiče da koristi svoje resurse da se razvije – npr. u slučaju prilagodbe na vrtić naučit će kako komunicirati svoje potrebe drugim ljudima, samostalno se umiriti, vjerovati roditelju kad kaže da će doći po njega itd. Osigurajte si više vremena ujutro, ne krećite u dan u žurbi. Kreirajte rituale i rutine vezane uz jutarnju pripremu za vrtić i ostavljanje u vrtiću. Rituali su dobri za dijete, ali svakako i za vas, jer će vam dati predvidivost koja vas umiruje.

Pojačajte brigu o sebi

Energija je potrošni resurs. Zato je važno da se u situacijama pojačanog stresa ne dovedete u stanje iscrpljenosti. Voditi računa o sebi znači na vrijeme zadovoljiti vlastite osnovne potrebe: hranu, tekućinu, spavanje, kretanje. U trenucima pojačanog stresa vrijeme je i za pojačanu brigu o sebi, zato razmislite što vam treba da napunite svoje zalihe energije: je li to tjelovježba, ležanje na kauču uz dobar film, izlazak na piće s prijateljicama ili pjenušava kupka. Nađite vremena za sebe, jer zadovoljan roditelj lakše će brinuti i o potrebama svog djeteta, a pritom će biti i odličan model brige o sebi za svoje dijete.

Dobro nam došli!

preuzeto sa stranica DV Olga Ban, Pazin

© Dječji vrtić Viškovo 2021. Sva prava pridržana.